PRAVO NA ISPLATU PRIJEVOZA NA POSAO I S POSLA – OBVEZA POSLODAVCA ILI NE ?

Datum: 13. listopada 2016. | Tema: Iz prakse, Zakoni

PRAVO NA ISPLATU PRIJEVOZA NA POSAO I S POSLA – OBVEZA POSLODAVCA ILI NE ?

Naknada troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla nije zakonski propisano pravo radnika koje samo po sebi proizlazi iz radnog odnosa, te Zakon o radu takvu obvezu poslodavca ne propisuje.

Pravo radnika na isplatu troškova prijevoza može se regulirati odlukom poslodavca, ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, te jedino ako je takvo pravo regulirano nekim od navedenih dokumenata tada je pravo na isplatu troškova prijevoza obveza poslodavca koji je dužan obvezu ispunjavati.

Dokumenti koji reguliraju pravo na isplatu radnika (odluka, ugovor o radu, pravilnik, kolektivni ugovor) osim samog prava na isplatu trebaju propisati i:

– potvrde kojima radnik dokazuje troškove prijevoza (izvod iz cjenika prijevoznika, račun za kupljenu kartu i sl.)
– način isplate (unaprijed za naredni mjesec ili unatrag za prethodni mjesec)
– način obračuna za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora i sl.

***Pri tom nije nužno prilagati i račune o kupljenim kartama ili same karte, već je za te svrhe dovoljna i potvrda o cijeni karata izdana od prijevoznika, a prema mišljenju Ministarstva financija br. klase 410-01/12-01/611.

***U slučajevima kada poslodavac odluči isplaćivati nadoknadu troškova prijevoza prema cijeni pojedinačne prijevozne karte, cijena karte množi se s brojem dana koje je radnika radio, a ne može se priznati za one dane kada radnik nije dolazio na posao (npr. bolovanje, godišnji odmor i sl.).

Člankom 13. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, među ostalim:

– na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz, i

– na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

Neoporezivi trošak prijevoza ne smatra se sastavnim dijelom plaće, može se iskazati posebno u obračunskoj listi kao dodatak plaći. U JOPPD obrascu prikazuje se sa šifrom neoporezivog primitka 19.

Ukoliko poslodavac radniku isplati iznos viši od porezno priznatog, razlika se smatra plaćom radnika te se oporezuje kao plaća.

Poslodavac može naknadu prijevoznih troškova isplatiti radniku u gotovini iz blagajne ili na tekući račun, koja isplata može biti uz isplatu redovne plaće ili posebno.

Ako se isplaćuje na tekući račun u poziv na broj primatelja se upisuje: HR69 40002-OIB isplatitelja-190.

Izvor: Verlag Dashöfer

Link: Pravo na isplatu prijevoza na posao i s posla – obveza poslodavca ili Ne